Hrvatska je 29. srpnja 2015. dobila preporuku UN-ova Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena da u sljedeće dvije godine osigura dostupnost pobačaja i moderne kontracepcije (“pilula za dan poslije”) na način da trošak vršenja pobačaja i kontraceptiva pokriva zdravstveno osiguranje. Ukoliko bi Republika Hrvatska provela takvu preporuku, tada bi hrvatski porezni obveznici morali financirali pobačaj i pilule za dan poslije putem poreza koji odlazi na zdravstveno osiguranje. Osim što bi se time kršila prava na život, prava majke i oca, te pravo na slobodu savjesti poreznih obveznika, taj bi se novac slijevao kontracepcijskoj industriji i industriji pobačaja (čije strahote možemo vidjeti u slučaju lanca klinika za pobačaj Planned Parenthod u SAD-u)!

 UN-ova Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) usvojena je 1979 g. na Općoj skupštini UN-a. Države potpisnice obvezuje se da u svoj pravni sustav trajno rade na osiguravanju i napretku pravne i stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca. Otkad  je pristupila Konvenciji 1992 g., Hrvatska je svake četiri godine dužna Odboru dostaviti izvješće o napretku u provedbi odredaba Konvencije  na području politike i zakonodavstva, ekonomske ravnopravnsti, zdravlja, i dr.  Na temelju tog Izvješća Odbor daje državi pristupnici neobvezujuće preporuke za daljnju provedbu Konvencije.

Nažalost, pojedini mediji i lobiji skloni su tumačenju da je Hrvatska obavezna provesti preporuke CEDAW Odbora, primjerice onu o pokrivanju troškova pobačaja i kontracepcije putem sustava zdravstvenog osiguranja, što nije istina. Takvom preporukom CEDAW Odbor zloupotrebljava svoj položaj proizvoljno tumačeći odredbe Konvencije, u kojoj se niti pobačaj ni kontracepcija ne spominju, već se spominje da ženama trebaju biti dostupne usluge vezane za trudnoću, porođaj i razdoblje poslije porođaja. Tzv. “pravo na pobačaj”, koje spominje Odbor, ne postoji u međunarodnom pravu niti u pravnom poretku Republike Hrvatske, stoga je navedena preporuka spada u nažalost već uobičajeni aktivizam UN-ovih tijela, kako bi se vršio pritisak na države pristupnice.

Od ostalih štetnih preporuka CEDAW Odbor govori i protiv vjerskih sloboda osvrčući se na ugovore koje Hrvatska ima sa Svetom Stolicom, želeći kako kažu osigurati sprečavanje zastoja na područjima kao što je pristup seksualnom i reporduktivnom zdravlju, uključujući pobačaj, kontraceptive i seksualni odgoj. Nameću što bržu ratifikaciju Istambulske konvencije (više saznajete ovdje), povećanje broja sati spolnog i repoduktivnog odgoja (Zdravstveni odgoj), te traže da se pravo na priziv savjesti regulira kako ne bi ometao žene u učinkovitom pristupu pobačaju i kontracepciji. 

Ovakve preporuke predstavljaju zloupotrebu položaja članica i članova UN-ovog CEDAW odbora. Pro-abortivni aktivizam nema uporište niti u jednoj UN-ovoj konvenciji!

29. srpnja Odbor je donio preporuke za Hrvatsku, a u kojima traži da ih se o pitanju dostupnosti pobačaja i kontracepcije koje bi u cijelosti pokrivalo zdravstveno osiguranje izvjesti za dvije godine (iako se uobičajeni izvještaji dostavljaju svake četiri godine). 

Hrvatska je ratificirajući Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena pružila temelj za razumijevanje jednkosti žena i muškaraca kroz osiguravanje jednakih prava i mogućnosti kako bi žene mogle uživati sva svoja prava i temeljne slobode, a nije pristala niti potpisala nametanje namjernog pobačaja kao osnovne zdravstvene zaštite! Potpišite peticiju ministarstvu zdravlja, g. Vargi, Vladinu uredu za ravnopravnost spolova, te saborskom Odboru za zdravstvo kojom tražimo da poštuju suverenitet RH i hrvatske porezne obveznike te obustave sve već započete ili radnje koje planiraju početi po ovom pitanju jer namjerni pobačaj i kontaracepcija nije primarna zdravstvena zaštita, već ubojstvo nevinog ljudskog bića, i kao takva ne pripada u područje besplatnih zdravstvenih usluga.