Photo by bill wegener on Unsplash

Montaža: CitizenGO

25. ožujka 2019.

(...) poštovane dame i gospodo,

ja sam žena koja je skoro cijeli svoj život živjela na selu (...) gdje i danas živi moja majka i cijela obitelj. Odrasla sam noseći vodu iz bunara koji se nalazi daleko od naše kuće. Ako pažljivo pogledate na mojoj glavi ćete vidjeti kvrgu koja je posljedica kanti punih vode koje sam bezbroj puta nosila od bunara do kuće.

Ova je voda bila i još uvijek je puna flora čak i nakon što smo je prokuhali. Često smo bili bolesni i morali smo juriti u bolnice. Točnije to nisu bile bolnice, bar ne bolnice kako ih vi vi poznajete. Srećom, preživjela sam ta putovanja. Neki od mojih susjeda nisu bili te sreće. Čak i kada jesu, mnogi od njih nisu dobili potreban liječnički tretman jer u našem području nema prikladnih zdravstvenih ustanova.

(...)

Išla sam u školu koja je bila vrlo trošna. Učiteljica bi dolazila iz male derutne prostorije za osoblje. Kad bi kišilo, prostorija bi bila poplavljena pa nismo mogli imati nastavu. Ali sve to smo izdržali. U svojoj potrazi za znanjem izdržali smo i duga bosonoga putovanja u školu, iz škole. Zadaću sam morala završiti prije nego što bi pao mrak jer u području iz kojeg dolazim nema struje, a parafin za lampe je jako skup.

Kasnije sam, zahvaljujući stipendijama, uspjela dobiti dobro obrazovanje i samo zato danas govorim ovdje s toliko obrazovanih žena iz cijelog svijeta..

Ovdje predstavljam mnogo žena sa sela i iz zemalja, kao što je moja, koje ne mogu govoriti u svoje ime. Ne možemo ignorirati utjecaj koji UN i neke od njegovih politika i programa imaju osobito na zemlje kao što je Kenija iz koje ja dolazim.

Uvijek sam se nadala da će jednoga dana međunarodna zajednica moći ispravno odrediti svoje prioritete. Uvijek se nadam. Osobito svake godine za vrijeme Komisije o statusu žena, ali obično sam razočarana. Nikad se neću prestati nadati danu kad će pregovori rezultirati dokumentom koji će odražavati ono što je ženama uistinu potrebno.

Suprotno od onoga što pregovarači nekih država žele unijeti u dokumente i što pojedine agencije UN-a pokušavaju progurati u zemlje u razvoju, mlada djevojka u mom selu, za svoje osnaživanje, ne treba kontracepciju. Ne treba politiku koja daje prednost pobačaju. Ne treba destruktivne kurikule poput sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja koji ženu svodi na seksualizaciju.

Ova djevojka želi biti osnažena politikama koje će uključivati pristup kvalitetnim i dobrim školama koje nisu u ruševnom stanju i koje ne poplave tijekom kiše. Ona se nada dobrim bolnicama koje će liječiti malariju kad zaraženi komarac ostavi svoj trag na njenoj koži. Ona treba pristup čistoj vodi.

Moja mama ni danas nema vodu iz slavine, jer je to i dalje preskupo za vladu u mojoj zemlji.

Potrebne su nam politike koje prepoznaju da žena koja ima pristup struji može postići mnogo. Potrebna nam je pomoć da je naučimo ne samo čitati, nego i važnim vještinama koje će je pripremiti za dobru karijeru.

To je ono što joj je potrebno.

Umjesto toga, u ovim salama čujemo kako mladoj djevojci daju Depo-Provera-u da bi je osnažili. Kontraceptive, kao što je ovaj, žene u razvijenim zemljama odbacuju zbog štetnih posljedica koje imaju na njihove živote, ali ih se i dalje gura djevojkama i ženama u zemljama u razvoju.

Ubrizgavati ih djevojkama znači riskirati njihovu budućnost, izložiti ih nuspojavama poput povećanog rizika od raka, neplodnosti i lomljivih kostiju. Ali neke međunarodne organizacije kažu kako će to poboljšati naše živote.

Ja sam feministica koja vjeruje kako svaka djevojčica ima pravo na život od trenutka začeća do prirodne smrti. Svako dijete zaslužuje pravo na život, a ni UN, niti bilo koja vrsta međunarodnog sporazuma ili nacionalnog prava to nikada ne može promijeniti svojom odlukom. Ja i žene koje predstavljam znaju da pobačaj nije zdravstvena zaštita.

(…)

Dolazak na Komisiju o statusu žena za mene je težak.

Dok sjedim na događanjima, iste organizacije koje štete mojoj zemlji ovdje se promoviraju, pretvaraju se da predstavljaju, žene na lokalnoj razini. Vrijeme je da dovedemo više žena sa sela za ovaj stol kako bi vas informirale o tome što žele i što im je potrebno. To nije pobačaj, kontracepcija i seksualizacija djece. 

Ništa od ovoga ne vodi pravom osnaživanju žena. 

Žene koje nose kante za vodu, koje nose svoje kćeri na leđima do dalekih, nedovoljno opremljenih poljskih bolnica, koje se bore da bi imale osnovno obrazovanje za sebe i svoju obitelj će vam reći da im je potrebno istinsko osnaživanje i da je vrijeme da UN-ov program za društvenu zaštitu to počne odražavati.

Što se mene tiče ja ne odustajem od nadanja. Nastavit ću govoriti. Nastavit ću se radovati danu kad će UN i oni koji u njemu govore ispravno posložiti prioritete za žene u svijetu.

Hvala vam na pažnji i na pomoći kako bi da ta nada postala stvarnost. 

Ovu su dijelovi govora koji je Ann Kioko, iz Kenije, održala u UN-u.

Delegacija RH je na žalost mnogo puta do sada, ulagujući se određenim zemljama i interesnim skupinama, glasala za loše politike koje Ann spominje a ne za pomoć koja je potrebna. Možda će i ovaj put.. ne znam. Ali ovaj put ćemo im jasno dajte do znanja da građani Hrvatske prate što se događa unatoč medijskoj tišini...

Stvari se mjenjaju, a odluke koje se donose ostavljaju posljedice.

Pišite peticiju i tražite da novce poreznih obveznika, vaše novce, usmjere na inicijative koje će osigurati čistu vodu, suzbijati glad i siromaštvo, osigurati električnu energiju te pristup školama i bolnicama a ne na teme koje se nalaze iza izraza poput 'seksualnog i reproduktivnog zdravlja' i 'spolnog odgoja' oko koje ne postoji konsenzus država članica UN-a.

---

Pridružite nam se na 63. zasjedanju Komisije o statusu žena u sjedištu UN-a u New Yorku.

Potrebna nam je vaša pomoć kako bi osigurali da zaključci ovogodišnjeg zasjedanja donesu odgovore na potrebe djevojka  i žena koje se nalaze u teškim životnim uvjetima:

   • iskorjenjivanje siromaštva i gladi
   • pristup zdravstvenoj skrbi
   • pristup školovanju
   • pristup čistoj vodi

To su ključne teme a ipak se nalaze među manje važnim prioritetima UN-a.  Umjesto da se fokusira na ove osnovne životne potrebe, bez kojih mnoge žene i djevojčice žive, prvi nacrt izvještaja ovogodišnjeg izvješća od svih država članica zahtjeva zalaganje oko:

   • slobodnog pristupa pobačaju za sve žene i djevojčice
   • proglašavanja pobačaja ljudskim pravom
   • uvođenje seksualnog odgoja

Potpišite ovu peticiju koju ćemo predstaviti na 63. zasjedanju komisije o statusu žena u UN-u.
Prošle godine  potpisalo ju je više 195 000 građana iz cijelog svijeta.

Upravo smo zahvaljujući vašim potpisima utjecali na konačni dokument CSW-a za 2018., a time i na distribuciju pomoći koja je potrebna ženama u zemljama u razvoju.

Kako bismo imali što snažniji alat za pregovaranje potreban nam je što veći broj potpisa.

Svake godine, predstavnici zemalja članica, predstavnici članica UN-a, tijela UN-a i nevladinih organizacija akreditiranih u ECOSOC-u (Ekonomskom i socijalnom vijeću UN), uključujući i CitizenGO sudjeluju na zasjedanju i raspravljaju o ulaganju milijardi dolara za pomoć ženama i djevojkama na svjetskoj razini.

Ove godine zasjedanje će trajati od 11. do 23. ožujka 2019. a glavna tema će biti: “Sustavi socijalne zaštite, pristup javnim uslugama i održivi preduvjeti za osnaživanje žena i djevojaka.” Razgovarat će se i o zaključcima donesenima tijekom Komisije održane 2016. godine kad je tema bila veza između osnaživanja žena i održivog razvoja.

Potpisivanjem hrvatske verzije peticije šaljete poruku na e-mail adresu MVEP-a kojom od delegacije RH na 63. zasjedanju Komisije o statusu žena tražite da istakne važnost usmjeravanja moći i resursa UN-a na hitno osiguravanje dostupnosti čiste vode i hrane, osnovne medicinske skrbi i obrazovanja za žene i djevojke koje su širom svijeta suočene s teškim oblicima siromaštva i diskriminacije.  Te da zahtjeva uklanjanje svih pojmova oko kojih ne postoji zajednički konsenzus država članica UN-a te koji su kulturno neosjetljivi i narušavaju suverenitet država iz završnog izvješća  63. Komisije o statusu žena. To su termini poput: seksualnog i reproduktivnog zdravlja, seksualne orijentacije i rodnog identiteta kao i seksualnog odgoja.

Zatražite ulaganje u stvarna rješenja za žene i djevojke: hranu, čistu vodu, zdravstvenu skrb i školovanje.

Odvojite jedan trenutak i potpišite ovu peticiju kako bismo mogli biti vaš glas za djevojke i žene kojima je to najpotrebnije!

Tijekom CSW-a održat će se brojna događanja tijekom kojih različite neprofitne organizacije uključujući i veliki broj onih koje nameću pobačaj i ideološki seksualni odgoj lobiraju za ostvarenje svojih planova kroz preporuke UN-a kao i novac koji će dobiti ako ovi planovi postanu UN-ove političke preporuke.

Na CSW-u se vode pregovori o tome kamo će biti usmjerene milijarde dolara za pomoć ženama i djevojčicama. Pišite ministarstvu vanjskih poslova i izaslanstvu Republike Hrvatske na CSW-u. Tražite od njih da svojim glasom podrže pravo žena i djevojaka na hranu, vodu, zdravstvenu skrb i školovanje.